Skrivena trauma muške neplodnosti

Ranije pretpostavke su bile da muškarci psihološki manje pate od svojih partnerki kada je u pitanju problem neplodnosti. Skorašnja istraživanje, međutim, sugerišu da utvrđene razlike u psihološkim odgovorima muškaraca i žena koji imaju problem neplodnosti treba tumačiti sa razumevanjem širih polnih/rodnih razlika u reakcijama na stres, emocionalnu uznemirenost i tugu, a ne reakcijama specifičnim za neplodnost (Edelmann i Connolli, 2000; Fisher i sar., 2010; Wischmann & Thorn, 2013).
Psihološki aspekti neplodnosti kod muškaraca
Niz studija pokazalo je da muškarci koji imaju problem neplodnosti pokazuju niže stope samopoštovanja, veću anksioznost i više somatskih simptoma nego muškarci koji nemaju problem sa plodnošću (Glover, Gannon, Sherk & Abel, 1999; Kedem, Milkulincer, Nathanson & Bartoov, 1990). Takvo stanje može potrajati 18 meseci nakon lečenja, bez obzira na uspeh lečenja (Glover, Gannon, Sherk & Abel, 1999). Štaviše, neki muškarci imaju prolazne epizode impotencije kada se suoče sa neplodnošću (Saleh, Ranga, Raina, Nelson i Agarval, 2003; Joja O. D., Dinu D., Paun D., 2014).
Neplodnost muškog faktora jače je povezana sa seksualnim poremećajima od neplodnosti ženskog faktora. Različiti izveštaji imaju tendenciju da se konstruiše stereotipna muškost i povezuju neplodnost muškaraca sa impotencijom (Gannon et al., 2004), iako je često saznanje da neplodnost nema uticaja na fizičke aspekte potencije.
U mnogim kulturama muška neplodnost ostaje stigmatizovana i
povezana sa nedostatkom muškosti.
(Greil, 1997; Joja O. D., Dinu D., Paun D., 2014)
Muškarci takođe opisuju osećaj krivice, očaj, usamljenost, izolaciju i stres. Ova konstelacija emocionalnih odgovora može dovesti do toga da se muškarac koji ima problem neplodnosti oseća manje od čoveka, umanjen i nemoćan u svojoj muškosti (Covington & Hummer Burns, 2006). Stigmatizacija, gubitak potencije, neuspeh u ulozi i smanjeno samopoštovanje bile su reakcije muškaraca opisane u radu Natigala i njegovih saradnika. Uticaj dijagnoze na bračne odnose i smanjenje samopoštovanja čest je nalaz u sličnim studijama. Prijavljeni su osećaji lične i seksualne neadekvatnosti, seksualne disfunkcije, depresije, neprijateljstva i krivice.
Čini se da su emocionalni stres i bračne poteškoće povećani kod parova kod kojih je uzrok neplodnosti kod muškarca (Barratt & Cooke, 1987; Beutel i sar., 1999). Cousineau i Domar (2007) pregledali su istraživanje i ukazali na to da muškarci koji imaju problem neplodnosti, imaju narušeno samopoštovanja i doživljaj neadekvatnosti u odnosu na njihovu društvenu ulogu, eventualno osećaj odgovornosti za uskraćivanje deteta svojim partnerkama (Vright i sar., 1991; Carmeli i Birbaum-Carmeli, 1994; Joja O. D., Dinu D., Paun D., 2014.)
Većina autora je primetila da muškarci obično usvajaju stilove suočavanja koji uključuju poricanje, distanciranje ili izbegavanje (Covington & Hummer Burns, 2006). Takođe, muškarci su se činili optimističniji i orijentisani ka rešavanju problema, umesto da koriste socijalnu podršku (Jordan i Revenson, 1999), i pregovarali su o prelasku na način života bez dece lakše nego njihove partnerke, kojima je bilo teže razrešiti dilemu neplodnosti (Domar i Siebel, 1997; Joja O. D., Dinu D., Paun D., 2014).
Više o programu podrške – Na putu do roditeljstva možete da pročitate OVDE
Upitnik Ukoliko želite da učestvujete u istraživanju koje sprovodimo na katedri za psihoterapiju o psihološkim aspektima steriliteta, možete da popunite upitnik OVDE
© Autorsko delo: Mirjana Ćoso
Za preuzimanje teksta kontaktirajte autora.