Praćenje

Ako je neki član najuže porodice, kao što su brat ili roditelj, umro prerano, bez obzira da li je poginuo u ratu ili je stradao u nekoj nesreći, ili usled bolesti, postoji tendencija kod brata, sestre ili deteta da ih slede u nesreću ili smrt. Ovo se može manifestovati u stvarnoj tendenciji ka smrti, kao što su nesreće ili pokušaji samoubistva, ili na simboličan način, kada se osoba razboli i time okreće leđa životu ili ne koristi prednosti raspoloživih mogućnosti koje se pojavljuju u njenom životu. Frojdov pojam instinkta smrti zvuči kao rana verzija ovog opisa, kao da se ovde radi o „nagonu“ koji je usmeren ka samoj osobi. “Sa opasnim instinktima smrti osoba se suočava na razne načine: oni delimično postaju bezopasni tako što se spajaju se erotskim komponentama, delimično se u obliku agresije okreću ka spoljašnjem svetu, dok nesumnjivo u velikoj meri nastavljaju nesmetano svoj unutrašnji rad“ (1923b, str. 54). *
***
* Osim toga, „postoje ljudi u čijim se životima, na njihov užas, neoprestano ponavljaju iste nekorigovane reakcije, ili ima onih kojima se čini da ih progoni nemilosrdna sudbina, iako nam bliže posmatranje pokazuje da oni nesvesno prizivaju takvu sudbinu. U ovakvim slučajevima mi ovoj kompulziji ponavljanja pripisujemo ’demonski’ karakter (…). Ako u ovom instinktu prepoznamo samo-destrukciju, koja je deo naše hipoteze, onda samo-destrukciju možemo smatrati izrazom ’instinkta smrti’ (…)“ (1923b, str.107).
Povezani tekstovi:
© Izvor teksta: Franke U., (2003): Reka nikad ne teče uzvodno.
Fotografija preuzeta sa pinterest.com