Kako se trauma razlikuje od stresa? - EQ Centar
psiholog, psihologija, psihoterapija, psiholosko savetovanje, mentalno zdravlje, psiholog beograd, stres, trauma, kriza, traumatske reakcije, emocije, emocionalna inteligencija, svesnost, pomoć, život, zdravlje, bolest, isceljenje, psihičko zdravlje
350051
post-template-default,single,single-post,postid-350051,single-format-standard,theme-moose,eltd-cpt-1.0,woocommerce-no-js,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-2.2, vertical_menu_with_scroll,woocommerce_installed,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-5.6,vc_responsive

Kako se trauma razlikuje od stresa?

Stres

 

Stres je reakcija, unutrašnji emocionalni dogovor ličnosti na spoljašnje opatnosti koje ugrožavaju psihički, fizički i socijalni integritet koje konkretna ličnost doživljava kao opasnost po svoj ugled ili po život ili po svoj vrednosni sistem. Stres je odgovor organizma na ugrožavajuće dejstvo stresora, stimulus iz spoljašnje ili unutrašnje sredine. Skup emocionalnih, misaonih, telesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi zbog (kognitivne) procene događaja kao opasnog ili uznemirujućeg, odnosno zbog zahteva iz okoline kojima ne možemo udovoljiti (pretnja).

 

Danas se govori o tri vrste stresa:

1. sistematskom ili fiziološkom
– odnosi se na poremećaje sistema tkiva

2. psihološkom i
– kognitivna procena ili percepcija pretnje

3. socijalnom stresu
– označava raspad ili poremećaj socijalnih jedinica ili sistema.

 

Za stres je karakteristično da osoba procenjuje da situacija zahteva ulaganje povećanih, vanrednih napora u cilju adaptacije, tj individua opaža nesklad između svojih kapaciteta i zahteva sredina, pa se, u skladu sa tim, javljaju karakteristične promene na fiziološkom i psihološkom planu.

 

Stresor

Događaj (spoljašnji) koji procenjujemo ugrožavajućim ili opasnim za vlastiti život, život nama važnih osoba, materijalna dobra, položaj u porodici, družtvu ili zajednici, samopoštovanje.
Događaj koji smatramo da može poremetiti (izmeniti) uobičajeni tok našeg života

 

Traumatski događaj

Događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito neugodan svim ljudima. Reč je o događajima koji uključuju smrt ili pretnju smrću, tešku povredu ili pretnju vlastitom integritetu ili integritetu drugih. Pri takvim događajima ljudi reaguju intenzivnim strahom, imaju osećaj bespomoćnosti, užasa.

 

Može biti:

1. Neposredno lično doživljeni
– borba u ratu, nasilje (seksualno, telesno, pljačka), otmica, teroristički napad, mučenje, zarobljeništvo, prirodne katastrofe, teške automobilske nesreće, teška telesna bolest…

2. Viđeni
– posmatranje nasilnog ranjavanja ili nasilne smrti druge osobe usled nasilnog napada, nesreće, rata, katastrofe ili gledanje leševa ili delova tela

3. Proživele druge osobe, a o kojima pojedinac neposredno saznaje
nasilje, teška nesreća, teška povreda člana porodice, bliskog prijatelja, saznanje o fatalnoj bolesti vlastitog deteta…

4. Posredna trauma
sindrom sekundarne psihotraumatizacije i sindrom transgeneracijske transmisije psihotraumatizacije

 

Odnos stresni – traumatski događaj

 

STRES

TRAUMA

 

– dešava se svakodnevno

– pojedinim ljudima

– faktori čine osobu osetljivim na stres

– podnošenje zavisi od kognitivne procene

– utiče nepovoljno na „životnu ravnotežu“

– reakcije zavise od subjektivne procene tumačenja događaja

 

– dešava se retko

– svim ljudima

– patnja zavisi od intenziteta događaja

– podnošenje ne zavisi od kognitivne procene

– izbacuje iz ravnoteže

– reakcije su neizbežne i univerzalne

 

 

Reakcije u kriznim situacijam su normalne reakcije na nenormalne okolnosti koje traju neko vreme, ali koje vremenom najčešće prolaze.

 

Traumatski događaj se razlikuje od stresogenog po tome što će on zbog svog intenziteta i vrste dovesti do patnje većine ljudi, nezavisno od toga u kakvom su psihofizičkom stanju bili pre takvog događaja i nezavisno od raspoloživih načina suočavanja. To znači da se kod traumatskog događaja naglasak stavlja na intenzitet samog događaja, a ne na činjenice koji ljude čine osetljivim na stres.

Reakcije na traumatsko iskustvo smatraju se neizbežnim i univerzalnim. Premda izražavanje specifičnih simptoma i sadržaj reakcija mogu varirati zavisno od uzrasta, prirode traume i njenog značenja, opšti oblik posttraumatskih reakcija jednak je za sve ljude.

 

Podela trauma (Figley, 1985):

– istovremena trauma – gde su svi članovi jednog sistema direktno pogođeni u isto vreme, kao što je neka prirodna katastrofa;
– indirektna trauma – kad je jedan član pogođen zbog kontakta sa drugim članovima (u ratu, nesreće u rudnicima…);
– trauma unutar porodice ili zlostavljanje – kada jedan član povredi drugog člana;
– hijazmička ili sekundarna trauma – koja preti da zahvati celi sistem posle prvobitnog pojavljivanja kod samo jednog člana. Ova poslednja trauma je najpribližnija opisu onog što se zove sekundarni traumatski stresni poremećaj.

 

Povezani tekstovi:

Kriza – kako da razumem šta mi se dešava?

Akcidentne krize

 

 

Piše: Mirjana Ćoso, psiholog

 


© Tekst je u vlasništvu autora – preuzeto iz: predavanja prof dr G. Dedić; Petrović V., (2012): Psihičko zdravlje i blagostanje.
Fotografija preuzeta sa pinterest,com